Tko se krije iza obrta za poduku i savjetovanje koje nosi naziv „Happiness“?
Iza obrta „Happiness“ krije se pedagoginja i magistra edukacije talijanskog jezika i književnosti – Marina Ružić. Svoje obrazovanje započela sam u Osnovnoj školi Vladimira Nazora Tinjan, nakon čega sam upisala Gimnaziju i strukovnu školu Jurja Dobrile u Pazinu, smjer – Opća gimnazija. U gimnaziji sam tragala za svojim profesionalnim putem, istraživala svoje interese i afinitete. Isti su me odveli na Filozofski fakultet u Rijeci gdje sam 2019. godine diplomirala na dvopredmetnom studiju i postala magistra pedagogije te magistra edukacije talijanskog jezika i književnosti. Odmah po završetku studija zaposlila sam se u struci kao pedagog u osnovnoj i talijanskoj srednjoj školi. Ubrzo mi se otvorila prilika za radno mjesto u jednoj hrvatskoj osnovnoj školi gdje sam i danas zaposlena na radnom mjestu školskog pedagoga.
Zašto baš taj posao?
Sve više čujemo kako je posao s djecom izazovan, kako je potrebno biti u korak s vremenom i s trenutnim trendovima koji okupiraju slobodno vrijeme djece, ali i izgrađuju njihov karakter. S druge strane, poznato je i da je škola jedan živi organizam kojim stalno odzvanjaju glasovi djece, nova znanja i veselje. Upravo su to čari kojeg svakog prosvjetnog zaposlenika vežu za ovaj posao, bili oni učitelji, nastavnici, ravnatelji ili stručni suradnici…Posao pedagoga donosi sa sobom puno rada s djecom, roditeljima i učiteljima. Sve navedeno raduje me i ispunjava. Iako navedeno ima pregršt prednosti i lijepih iskustva, isto iziskuje stalni rad na sebi i profesionalno usavršavanje. Potreba za poboljšanjem vlastitih kompetencija i snalaženjem s potrebama djece koja me svakodnevno okružuju potaknula me za upisom edukacije Terapijska igra usmjerena na dijete – prvi stupanj, u organizaciji Associazione Play Therapy Italia sa sjedištem u Rimu. Od tuda je krenula i ideja za otvaranjem obrta u kojem mogu svakodnevno prakticirati svoje stečeno znanje i pomoći djeci u pronalaženju sebe i dostizanju vlastite dobrobiti.
Zašto baš taj naziv?
Najprije sam osmislila koncept obrta, s čime se sve želim baviti i koje usluge mogu ponuditi drugima. Odlučila sam se usmjeriti na oba područja koje sam studirala, a to su rad s djecom i podučavanje talijanskog jezika. Rad s djecom, naravno, uključuje i rad s roditeljima te se rad s djecom može razgranati na verbalni rad kroz informiranje i savjetovanje te Terapijsku igru usmjerenu na dijete. Koji naziv dati obrtu koji ima šire, a opet usko povezano područje rada? Krenula sam tada intenzivno promišljati koji bi naziv najbolje odgovarao. Nakon nekoliko promašenih pokušaja zastala sam i upitala se „Koji ti je cilj? Što želiš postići sa svojim uslugama?“ nakon čega je odgovor bio jasan i nedvojben. Željela sam postići to da bilo dijete koje je došlo na Terapijsku igru usmjerenu na dijete, na savjetovanje ili informativni razgovor, roditelj ili osoba koja je došla naučiti talijanski jezik izađe iz mojeg obrta sretno! Sretno što je riješio neki svoj problem, strah, nedoumicu, usavršio svoje znanje iz talijanskog jezika ili jednostavno zato što se osjećao prihvaćeno, sigurno i vrijedno. S toga je naziv „Happiness“ – „Sreća“ bio jedini ispravan naziv. Želja mi je da svaki korisnik usluga „Happiness-a“ na vlastitoj koži osjeti naziv obrta te da se s vremenom osamostali i nastavi osjećati isto bez mojih usluga jer „Sreća nije negdje vani, sreća je u nama!“ (Louise Armstrong). Postavlja se pitanje „Što je to sreća“, odgovor je relativan i nimalo lak. U kontekstu mojih usluga sreća može biti znati se sporazumijevati na putovanju u Italiji, napisati odlično provjeru iz Talijanskog jezika u školi, postaviti dogovor s vlastitom djecom, riješiti svoj strah, povećati samopouzdanje i tako dalje. Mogli bi nabrajati u nedogled, što nećemo učiniti jer ne znam odgovor na to pitanje, odgovor na to pitanje znat će korisnici mojih usluga kojima ću ja biti vodilja i podrška na tom putu, stoga krenimo zajedno na put zvan „Happiness“.